NOVI SAD- Povodom obeležavanja sedam decenija postojanja Rukometnog saveza Vojvodine, u Novom Sad je upriličena svečanost. Tom prilikom je uručeno 190 povelja i priznanja najistaknutijim rukometnim radnicima, proslavljenim igračicama i igračima, ali i klubovima. Pored ostalih, nagrađeni su MRK “Kikinda Grindex”, ŽORK “Kikinda” i mokrinska “Crvena zvezda”.
Među slavodobitnicima su se našli Dejan Karanović, Zoran Pašić, Stevica Jevremov i najzvučnije ime kikindskog ženskog rukometa, Radmila (Drljača) Berar. Sa reprezentacijom SFRJ ona je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Moskvi, daleke 1980. godine.
To je bila prva olimpijska medalja za naš ženski rukomet i ujedno prvo olimpijsko odličje u kolektivnim sportovima u ženskoj konkurenciji. Predsednika Skupštine Rukometnog saveza Vojvodine i potpredsednik Rukometnog saveza Srbije, Zorana Pašića, zamolili smo da prokomentariše aktuelnu situaciju u kikindskom rukometu:
– Rukomet je, govoreći o ekipnim loptaškim sportovima, ubedljivo najtrofejniji u Kikindi. Imali smo tokom 90- tih superligaša. U tadašnjoj državi naš klub bio je peti na tabeli. “Kikinda Grindex” je na dobrom putu i ja im na tome čestitam. Rukometašicama ne cvetaju ruže, ali treba reći da su bile viceprvakinje Srbije i igrale četvrtfinale EHF-a.
Mnoge sadašnje reprezentativke Srbije potekle su upravo iz ŽORK “Kikinda”. Tu, pre svega, mislim na Dijanu Števin, ali i na sestre Jelenu i Mariju Agbaba. Nekada su na parketu “Jezera” boje ovog kluba branile Katarina Krpež Šlezak, Marina Pantić, Jelena Lavko, Aleksandra Vukajlović, Ivana Mitrović, Jelena Đurašinović i Selena Aleksić – nabraja Pašić i nastavlja:
– Kada bi nekim čudom vratili samo nekoliko ovih devojaka, druga bi se pesma pevala. Mislim da bismo bili prvaci države i to nekoliko sezona. Realno gledajući, u sadašnjim okolnostima to je teški ostvarivo. Profesionalni sport iziskuje i značajna sredstva. Bez pomoći lokalne samouprave i države to nije moguće.
U susednoj Mađarskoj, sve prvoligaške ekipe, samo za rad sa mlađim kategorijama, imaju na raspolaganju po 200.000 evra na godišnjem nivou. Naša država nije u mogućnosti da podnese takav finansijski teret, ali sam uveren da tako nešto srpski rukomet očekuje po ulasku naše zemlje u EU. Pre toga, nažalost, ne očekujem da se materijalne prilike poboljšaju – jasan je Pašić.