KIKINDA- Dok u kaljevoj peći čokanje veselo pucketa, a na astalu sveća pored badnjaka i žita gori, Badnje veče pod krov porodice Šibul okuplja one kojima se Milivoj (82) i Nada (75) neizmerno raduju. Njihovi unuci i praunuci iskupili su se da im čestitaju Badnje veče i predstojeći Božić. Korinđanje se podrazumeva:

-Od unuka korinđaju samo mlađi, desetogodišnji Dušan i tri godine mlađa Nadežda. Najstariju unuku Nadu (33), ali i Isidoru (31), Milivoja (30) i Mariju (25)  u korinđaju su prešišali moji praunuci.  Hana (10), Vuk (8) i Relja (4) već su se izveštili. Najmlađa Una, koja će u aprilu napuniti dve godine, još se nije izveštila.

Naši znaju dobro da korinđanju prethodi pitanje dece: “Da li je  slobodno korinđanje?”, a onda sledi: “Ja pretrča preko šora, daj gazda, dva-tri ora, čašu vina ili čašu rakije”- priča nam baka Nada. Glava kuća, deda Milivoj, zadužen je da ih daruje malim i onim malo većim paketićima koje je spremio Božić Bata:

– U njima ima oraha, slatkiša, jabuka, a deda uvek da i po jednu “crvenu”, mada baba već ranije u paketiće ubaci nešto para. Voleo bih da nam Božić Bata, u godinama pred nama, donese više dece.

Vidite i sami. Sve nas je manje. Prazne nam se sela i grad. Tužno, ali istinito. Badnje veče meni puno znači. Uvek se ovako okupimo, uz posnu trpezu. Mi smo Badnje veče i Božić slavili u vreme komunizma i režima koji to nije dozvoljavao. Po kući bi posuli slamu, a posebno po gostinskoj sobi. Slama stoji sve do trećeg dana Božić- kaže Milivoj.

Na Badnji dan i veče i u domu Šibulovih servira se samo posna hrana, pasulj i riba, ali i kolač “zdravlje”. Od njega su narednih 365 dana svi unuci i praunuci zdravi i veseli. Na Božić je, veli Nada, sve po redu. Nijedna od unuka još oko “smederevca” ne može da joj parira, mada su dosta naučile:

-Božićnu trpezu čine živinska supa, sos od paradajza, pa onda krompir, pohovano meso, prasetina i naravno česnica- nabraja baka Nada. Božić je dan praštanja i opraštanja od svih počinjenih grehova u toku godine. Veruje se da kreveti ne treba da se nameštaju do trećeg dana Božića, da se sreća ne bi “iščistila” iz kuće:

-Kao najstarija unuka, mogu da vam potvrdim da se ništa u poslednjih tridesetak godina nije promenilo u kući moje babe i dede, naročito na Badnje veče i Božić. Baba je na mene bila slabija, verovatno i zato što nosim njeno ime. Korinđaša i ovako velikih porodica sve je manje. Mislim da ovakve stvari treba ljubomorno negujemo i čuvamo- kaže najstarija unuka Nade i Milivoja Šibula.