KIKINDA- Đorđe Popović, klinički psiholog Opšte bolnice u Kikindi, u razgovoru za portal GRADSKI, osvrnuo se za temu broj jedan, koronavirus. Strahovi kojima su od marta izloženi građani, ali i sve evidentniji zamor zdravstvenih radnika i njihovo zaražavanje, neke su od tema o kojima je govorio Popović. Do pre nekoliko meseci, nacija je redovno aplaudirala “belim mantilima”.

Toga više nema, a lekari, medicinske sestre, tehničari, laboranti, vozači i pomoćno osoblje “padaju s nogu” od posla. I ne samo zbog toga. Dok se bolnički kapaciteti pune, virus ne pravi razliku između pacijenata i zdravstvenih radnika. Zaražavanja od KOVID-19 nije ostalo pošteđeno ni osoblje kikindske bolnice:

– Ako je u ovoj zemlji, u ovom trenutku, neko umoran, onda su to moje kolege. Sa tim ljudima svakodnevno radim, i mogu da posvedočim da im nije lako. Od početka epidemije, najdeblji kraj izvukli su upravo zdravstveni radnici. Tačno je i da su proteklih meseci još neke branše imale pune ruke posla, ali niko kao medicinari. To je svima jasno- kategoričan je Popović, koji ovako komentariše drugi talas zaraze:

Kao i tokom prvog talasa, propagandna mašinerija radi svoj posao, i to mnogo uspešnije od samog virusa. Ne želim da budem previše ironičan. Čvrsto stojim iza mojih stavova. Dakle, zadatak propagandne mašinerije je da lažima garnira epidemiju i realno stanje.

Mediji i društvene mreže vrište od lažnih vesti. Svakog pojedinca treba uplašiti do te mere, da će se, bez dileme, suočiti s mogućnošću umiranja. Dakle, ako dobijem virus, u smrtnoj sam opasnosti. Po meni, glavni cilj je jasan. Pripremaju nas za masovno pelcovanje kad se otkrije vakcina. Utisak je da ćemo biti prinuđeni da se vakcinišemo- smatra Popović.

On kaže da je strah za sopstveno zdravlje i dalje dominantan. Ljudi se boje da će negde “zakačiti” virus. U mesecima pred nama, sigurno će se pojaviti i strahovi za egzistenciju jer će se pandemija prelamati i na ekonomiju. Popović potvrđuje da mu se do sada mali broj ljudi obratio za stručnu pomoć. To, kako kaže, ne znači da se psiholozima u drugim sredinama, u većoj meri, ne javljaju pacijenti. Pitali smo ga i kako da se suočimo sa našim strahovima:

– Družite se sa prirodom i ljudima koji barem izgledaju manje uplašeni i misle svojom glavom. Pokušajte da vas ispuni neka kreativna aktivnost u svakodnevnom životu. Nemojte da zaboravite na fizičku aktivnost, i konzumiranje voća i povrća. Lično, ne osećan nikakav strah od virusa, ali sam oprezan. Redovno nosim zaštitnu masku, a ponekad koristim i rukavice- priznaje Popović.