KIKINDA- U odnosu na prošlo leto, ali i mnoga prethodna, na Plavoj banji, vreme kao da je stalo. Slika i prilika naše nebrige. Neuređena plaža, obrasla u travi i razvaljena bina, iza koje su i obrisi davno očerupanog toaleta.

Ipak, na širokoj plaži i u vodi, zatekli smo oko dvadesetak kupača svih generacija. Neki od njih ovde su bili i prethodnih dana. Pričaju da je u nedelju bila najveća gužva, kad se na Plavoj banji sjatilo pedesetak kupača. Niko od njih nije zadovoljan izgledom oronule lepotice.

Poput mnogih stvari, ni tuševa odavno nema, a pravo je čudo da tobogan nije “dobio noge”. S vrha nekadašnje atrakcije Plave banje, maše nam najstariji kupač Dušan Benđeskov (72) iz Kikinde. Krepkom penzioneru nije bilo teško da se popne na vrh tobogana:

– Odavde je pogled fantastičan. Kamo lepe sreće da ima i šta lepo da se vidi. Duša me zaboli pri pomisli kako je nekada izgledala Plava banja. U stara dobra vremena, mogla je da parira bilo kojoj plaži na nekom jezeru, reci, pa čak i moru. Ali, eto, nismo znali da sačuvamo ono što smo imali. Šteta.

Dolazim svakodnevno, pa čak i zimi. Kad led okuje Plavu banju, uživam da se šetam po zaleđenoj površini. Međutum, u poslednje četiri godine zime nisu bile tako oštre, pa ni od šetnje nije bilo ništa- priča Dušan i kaže da Kikinđani još samo nisu uspeli da unište prirodu. Živopisno objašnjava i zašto je njemu, i ovakva, Plava banja milija od otvorenih bazena:

– Tamo se dnevno opere i do 2.000 gaća. Ovde možda nije sve ušminkano, ali je barem prirodno- stav je ovog penzionera. Sa unukama je na Plavoj banji danas bila i naša sugrađanka Marta Sakal:

-Ovog leta, ovo je prvi, a verujem ne i poslednji dolazak na kupanje. Dobro znam kako je ova prirodna oaza nekada izgledala, jer već 34 godine radim u fabrici crepa i pločica. Dok su “Toza Marković” i pokojni Dmitar Šegrt brinuli o Plavoj banji, sve je bilo kako se samo poželeti može.

Sa privatizacijom naše fabrike, propala je i Plava banja. U odnosu na bazen, ovde je intimnija atmsfera. Nema gužve. Mir i tišina. Uz malo dobre volje i ulaganja, uverena sam da bi Plava banja mogla da izgleda kao nekada- kaže Marta. Kikinđanin Dušan Vujadinov, ovog leta, nije prvi put na Plavoj banji. Mladi muzičar sa setom se priseća svirki na ovom mestu:

-Pamtim koncerte “Riblje čorbe” i Goce Tržan. Ostala su samo sećanja na taj period. Voda je ovih dana topla, ali to nije dovoljno. Ostala je žal što nismo sačuvali ovo kupalište. Evo, baš ovog leta, kad mnogi zbog korone neće moći da more, mogli smo da na periferiji Kikinde imamo sjajno mesto za provod i kupanje.

Isti je slučaj i sa Starim jezerom. Ko zna kako bi drugi gradovi iskoristili potencijale ovih lokacija, konkretno Plave banje koja se vodi kao divlje kupalište- kaže Dušan.