KIKINDA- Nakon prohladnog prvomajskog jutra, uz vatru, roštilj i dobro raspoloženje, praznični sunčani dan svima je prijao na Simićevom salašu. U društvu najmilijih i uz nezaobilazni roštilj, Kikinđanin Nedeljko Danić proslavio je 80. rođendan:

– Po želji supruge, sinova, snaja, unuka i praunuke došli smo ovde. Ima nas kao Rusa. Ovo je, kako su mi rekli, samo prvo poluvreme. Drugo će biti u jednom kikindskom restoranu. Baš su me lepo iznenadili- priznao je slavljenik.

Na Simićevom salašu najorganizovaniji su bili studenti. Traktor, šatori, vatra, roštilj i prase na ražnju. Ništa nije nedostajalo. Deo njih je i prespavao u šest šatora:

-Bilo je noćas hladno, ali je uz ovu vatru i sunce sada daleko prijatnije. Mi studiramo u Subotici. Ja sam iz Ruskog Sela, a kolege iz Padeja. Naše drugare iz Subotice pozvali smo da zajedno proslavimo Prvi maj na Simićevom salašu.

Odgovara im što ovde nije gužva kao na Paliću. Nije lako danas biti student – rekao nam je Danijel Molnar iz Ruskog Sela i dodao da su i ranijih godina dolazili na Simićev salaš.

A gde su studenti, tu su i profesori. Na Simićevom salašu sreli smo Ranka Adamovića, profesora mašinske grupe predmeta u Tehničkoj školi “Mihajlo Pupin”. Dok je većina izletnika došla automobilima, profesor Adamović i njegovo društvo opredelili su se za traktor sa prikolicom:

– Već jedanaest godina ovako dolazimo na Simićev salaš. Nekada smo ovde znali da dođemo dan ili dva ranije, kako bismo zauzeli mesto. Sada nije tako.

Za traktor je zaslužan moj kum Vladimir Bubalo. Čim smo položili i za traktor, nije bilo dileme kako ćemo dolaziti ovde. Tako je svih ovih godina. Trudimo se da našu decu naučimo pravim vrednostima- kaže profesor Adamović.

Među izletnicima smo zatekli i našeg sugrađanina Radovana Reljina. Rodom je iz Novog Miloševa, a u Kikindi živi nepune tri decenije:

– Ugrejali smo se uz roštilj i aperitiv. Nikada ranije nismo dolazili ovde. Obično je to bila kućna prvomajska varijanta. Sve pohvale. Trava je pokošena, sve je sređeno- konstatovao je Reljin.