NOVI SAD- Kikinda se izgradila, ali je i dalje gledam očima devojke koja je iz rodnog u veći grad otišla na studije. Kikindu uvek nosim u srcu i rado joj se vraćam- ovako u ekskluzivnom razgovoru za GRADSKI govori naša Kikinđanka, prof. dr Edita Stokić.

Na naše veliko zadovoljstvo, direktorka Kliničkog centra Vojvodine uspela je da među brojnim dnevnim obavezama nađe vremena i za naš portal. Razgovorali smo o neizbežnoj temi- koroni i borbi zdravstvenih radnika protiv ove pošasti.

Potpuno iskreno, prof. dr Edita Stokić priznala je da nekada sve ovo emotivno doživljava i da, kako kaže, jedva čeka da bez bojazni izljubi svoju porodicu. Podvlači da ima samo jednu želju. Da se ljudi koje svakodnevno gleda u bolnici oporave, ali i da se zaustavi širenje virusa. Dotaklo smo se i naše mlade sugrađanke Marte Katai, koja se izborila sa virusom Covid-19, ali i onima koji su, nažalost, izgubili tu bitku.

Već skoro pola godine zdravstveni radnici istrajavaju u borbi protiv koronavirusa. Kako biste ocenili ovaj period?

Od 7. marta, kada je nulti pacijent u Republici Srbiji, zaražen virusom Covid-19, premešten u Klinički centar Vojvodine, krenula je borba zdravstvenih radnika sa ovom opakom bolešću i još uvek traje. Kada je najavljen prvi pacijent, munjevitom brzinom se okupio multidisciplinarni tim, lekara, medicinskih sestara i ostalog medicinskog i nemedicinskog osoblja koji se, evo, već peti mesec, danonoćno bori sa ovom pošasti.

Javnost je ganuo vaš nedavni gest kad ste na kraju konferencije Kriznog štaba pokazala crtež jedne devojčice čiji je tata zaposlen u KCV. Koliko u ustanovi na čijem ste čelu, ima još takvih tata i mama?

Klinički centar Vojvodine čine ljudi koji su odgovorno, stručno i bez straha ušli u borbu sa koronavirusom i iz nje će, verujem, izaći kao pobednici. Veliki broj zdravstvenih i nezdravstvenih radnika je ostavio svoje porodice, supružnike, decu, roditelje i krenuo u borbu kojoj se nisu nadali.

Poznato je da su oni, pored izloženosti visokom riziku od infekcije, povećanim radnim obavezama i posledičnim problemima, izloženi i strahu zbog mogućnosti transmisije virusa sa radnog mesta u porodicu. Zbog toga, zdravstvene radnike moramo posmatrati ne samo kao profesionalce nego i kao roditelja, supružnika ili dete. Ovaj period nije težak samo za medicinske i nemedicinske radnike koji se bore sa korona virusnom infekcijom nego i za naše porodice.

Prva žrtva koronavirusa u našoj zemlji bio je Kikinđanin, koji je preminuo u KCV. Kako ste doživeli taj trenutak?

Svaki gubitak pacijenta za nas zdravstvene radnike je izgubljena borba koju vodimo. Na žalost, tog 20. marta u Kliničkom centru Vojvodine je preminuo i prvi pacijent koji je bio zaražen virusom Covid-19. To je bio i prvi pacijent u Republici Srbiji koji je izgubio bitku sa ovom pošasti.

Među prvim pacijentima koja se izborila sa virusom Covid-19, bila je naša mlada sugrađanka Marta Katai . Da li se sećate ove devojke?

U tоku teških dana za KCV kada smo se danonoćno borili i susretali sa najtežim oblicima korona virusa, tog 24. marta me je ohrabrila i obradovala vest da je, pоslе nеоphоdnоg pеriоdа lеčеnjа u nаšој ustаnоvi, јеdnа pаciјеntkinjа u dоbrоm оpštеm stаnju, оtpuštеnа nа dаlје kućnо lеčеnjе. Rеč је о pаciјеntkinji kоја је mеđu оbоlеlimа bilа nајmlаđе živоtnе dоbi i kоја је imаlа insulin zаvisni оblik šеćеrnе bоlеsti. Kao lekar endokrinolog, jako sam bila srećna i ponosna. Spasili smo jedan mladi lјudski život i vratili je porodici.

Kakvu korona jesen i zimu predviđate? Imamo li razloga za bojazan?

Molim sve građane da se pridržavaju mera kako bismo što pre mogli da zagrlimo i ljubimo svoju decu kao pre, da se okupimo za nedeljnim ručkom sa svojim roditeljima i da putujemo, da se družimo sa svojim prijateljima. Kao lekar kliničar teško mogu da odgovorim na ovo pitanje. Teško je predvideti kada će se smiriti ovaj talas.

Moramo se navići da živimo i poštujemo sve mere prevencije koje preporučuju epidemiolozi i Krizni štab. U cilјu sprečavanja širenja i oboljevanja od Covid-19 virusne infekcije, apelujemo na građane da je obavezno pridržavanje svih preventivnih zaštitnih  mera, što podrazumeva nošenje zaštitinih maski, održavanje odgovarajuće distance između osoba, redovno pranje i dezinfekcija ruku, kao i izbegavanje okupljanja stanovništva u većem broju u zatvorenom prostoru.

SVEST i SAVEST je na svima nama. Nadam se da ćemo ubrzo izaći svi kao pobednici iz ove borbe sa virusom Covid-19. Na kraju, jasno je da svi moramo dati svoj doprinos u borbi protiv epidemije, svako na način za koji je osposobljen, a svi zajedno pridržavanjem protivepidemijskih mera. To je jedini način da se vratimo u normalu i bez straha ljubimo svoje najdraže.

Koliko često dolazite u Kikindu i kako Vam rodni grad sad izgleda?

Do početka epidemije, veoma često posećivala sam rodni grad. Trenutno, nisam u mogućnosti zbog aktuelne situacije, ali jedva čekam da ponovo prošetam kikindskim trgom, popijem kafu u mojoj omiljenoj bašti, obiđem delove u kojima sam provodila detinjstvo.

Kako bi glasila Vaša poruka Kikinđanima, a posebno mladim ljudima koji su odlučili da se bave medicinom?

Svi koji upisuju medicinu i žele da se bave ovom strukom moraju, pre svega, da budu humani, odgovorni, požrtvovani, spremni na sve izazove, ali i hrabri. Medicina je jedno od najhumanijih i najplemenitijih zanimanja, i nema veće radosti nego pomoći drugome, spasiti ljudski život i videti izlečenog i oporavljenog. Dragi moji Kikinđani, moje Lale i Sose, sledite svoje srce. Ako imate ove osobine, odaberite i upišite medicinu kao najlepšu profesiju.

(foto, privatna arhiva i GRADSKI)