Za Gradski piše Branislava Piper, master kliničke psihologije iz Beograda

 

Šta kada nije sve u redu ?

Najveća želja svake trudnice je da ima urednu trudnoću i zdravu bebu. O situacijama u kojima postoji neki problem nijedna trudnica ne želi ni da razmišlja, jer joj to budi najveće strahove. Dobra vest je da zaista većina trudnoća prođe uredno i rode se zdrave bebe. Ipak, dešava se nekad da se ostvari baš ono čega se pribojavamo. Ispostavi se da beba ima neki medicinski problem. Tada za trudnicu, ali i celu njenu porodicu, nastaje kriza koju treba nekako preživeti. Šta u takvim situacijama?

Važno je odmah reći da ne postoji univerzalno rešenje za sve situacije. Mnogo zavisi i od toga o kakvom je problemu reč, u kom stadijumu trudnoće je otkriven, kakva su uverenja majke i odnos sa partnerom, kakve su životne okolnosti, da li postoje resursi podrške u okolini i slično. Ono što je zajedničko svim trudnicama (i njihovim porodicama) jesu faze u doživljavanju  kroz koje će najverovatnije proći. Prvo nastupa šok i neverica. Ne možete da verujete da se to zaista događa i imate potrebu da proverite informaciju koju vam je lekar dao. Verovatno ćete ponoviti analizu, zatražiti nova ispitivanja ili zatražiti mišljenje još jednog lekara.

Ako se nepovoljna dijagnoza potvrdi, dolazite u fazu u kojoj morate da se suočote sa događajem. U ovaj fazi će vas preplaviti mnoga osećanja i treba da znate da su ona normalna. Verovatno ćete biti tužni, ljuti, besni, razočarani, uplašeni. Verovatno ćete se osećati bespomoćno. Bćete razdražljivi, plačljivi, ili ćete se povući u sebe. Sva navedena osećanja su normalna. Dozvolite sebi da ih ispoljite. Možda ćete čuti komentare da ne treba da se uzrujavate ili da morate biti jaki, ali potiskivanjem osećanja ne nestaju. Ako se ova situacija događa nekom vama bliskom i pitate se šta možete da uradite, znajte da je nakada dovoljno samo da budete tu.

Ponudite zagrljaj, dodir, praktičnu pomoć i razumevanje. Ono što je posebno teško u situacijama kada se utvrdi neki problem sa bebom je to što je potrebno da donesete odluku šta dalje. Mislim da je jako važno da razumete da ova odluka treba da bude vaša i da imate prava na nju. Iako je uobičajeno kod nas da lekari savetuju prekid trudnoće (ili čak vrše pritisak), znajte da imate pravo da to odbijete ukoliko se to kosi sa vašim željama i uverenjima. Pre nego što donesete odluku pokušajte sledeće: Prvo, informišite se što bolje o problemu. O kakvoj bolesti je reč, kakvi su mogući ishodi, kako izgleda život sa tim problemom, koji vidovi terapije će biti potrebni i koje mogućnosti su vam dostupne. Drugo, porazgovarajte pre svega sa partnerom. Tražite podršku.

 Razmotrite kako će se novonastala situacija odraziti na vašu porodicu. Dozvolite jedno drugom da ispoljite emocije i budite strpljivi, a zatim pokušajte da nađete zajednički stav. Zatim, razmotrite vaše specifične životne okolnosti. Svaka porodica je priča za sebe. Šta je ono što je vama prihvatljivo, a šta nije. Ako je potrebno razgovarajte sa bliskim ljudima i od njih tražite podršku. Ipak, zapamtite da nije važno šta bi neko drugi učinio u vašoj situaciji. Važno je da odluka bude u skladu sa vama, vašim uverenjima i vašom jedinstvenom situacijom. Nemojte dozvoliti nikom da vam sudi zbog vaše odluke kakva god da je.

Na samom kraju, treba pomenuti da će biti potrebno vreme da ponovo uspostavite ravnotežu i sasvim prihvatite novonastalu situaciju. Period žaljenja je normalan jer ste u svakom slučaju doživeli gubitak. Život će u narednom periodu biti drugačiji od onakvog kakvog ste ga zamišlali. Dozvolite sebi to vreme. Znajte i da su mehanizmi prevladavanja kod svake osobe različiti i nemojte sebi, a ni drugima, nametati određeni način ponašanja. Ako vam je potrebno, obratite se i stručnjaku koji vam može pomoći da što je moguće lakše prođete kroz ovaj krizni period.

Vaša, Branislava.