KIKINDA- U jednom ruci ključ stana, a u drugoj jabuka. Stanarima nove zgrade u ulici Pere Segedinca, njih 25, osmeh nije silazio s lica, a i kako bi, kad su nakon skoro tri decenije konačno rešili jedan od najvažnijih egzistencijalnih problema. Nekadanji dom ostao je tamo negde daleko, s one strane Drine i Dunava, a novo su dobili u delu Kikinde, gde već postoji nekoliko takvih stambenih objekata.

U zgradu će se useliti izbegličke porodice iz BiH i Hrvatske, koje imaju prebivalište na teritoriji Grada Kikinde. Stanovi su izgrađeni u okviru projekta Regionalnog stambenog programa, potprojekta 2. Vrednost radova iznosila je nešto više od od 624.000 evra, dok je lokalna samouprava za infrastrukturno ulaganje opredelila 12 miliona dinara. Slavko Bovan i njegovi najmiliji, nakon 28 godina, konačno su skućeni:

-Pre 26 godina prijavio sam se da dobijem ovakav stan. Ovo mi je jedan od najsrećnijih dana u životu. Tek od sada, Kikinda je stvarno i moj grad. Nije u prethodne skoro tri decenije bilo lako. Ovde ću živeti sa suprugom i sinovima.

Biće nas uskoro šestoro, ali nam neće biti tesno u ovih 56 kvadrata. Dosad smo živeli u sestrinoj kući. Trpela nas je sve ove godine. Hvala joj na tome- rekao je čuveni enigmata. Mirjana Đuričić Rotarov u Banat je stigla iz Baranje još daleke 1991. godine.  U Kikindu je iz rodnog sela Šolodovci kod Osijeka došla kao dete:

– Ovde sam odrasla i stekla porodicu, a nakon toliko godina, konačno, i rešila stambeno pitanje. Presrećna sam. Zahvaljujem se u ime svih budućih komšija sa kojima će moja porodica deliti zgradu- iskreno je priznala ona.

Mirjani, Slavku i svim ostalim stanarima zgrade, spokojan i miran život u novim domovima, poželeo je prvi potpredsednik Vlade Srbije,  ministar spoljnih poslova i predsednik republičke Komisije za koordinaciju procesa stalne integracije izbeglica.

Kao i prilikom polaganja kamena temeljca, Ivica Dačić nije propustio priliku da podeli sreću sa ovim ljudima, a donatorima i predstavnicima lokalne samoprave zahvali na kooperativnosti:

-Ove, kao i mnoge druge porodice, bile su prisiljene da u doba ratnih dešavanja trajno napuste svoja ognjišta i potraže novi dom u Srbiji. Regionalni stambeni program jedan je od načina trajnog zbrinjavanja.

Za cilj ima da zbrine najugroženije izbegličke porodice, njih oko 7.000. U prethodnom periodu, obezbedili smo više od 4.200 stambenih jedinica izbegličkim porodicama, najviše iz BiH i Hrvatske. Ovaj program ima plemenitu i simboličku ulogu. Ne samo da pruža pomoć onima kojima je pomoć dugo potrebna, već sa njegovom realizacijom, imajući u vidu regionalni karakter, stvara povoljniji ambijent u susedskim odnosima- ocenio je Dačić.

U Kikindu i okolna sela, tokom ratnih 90-tih, slilo se oko 7.300 izbeglih. Kroz osam kolektivnih centara je prošlo 3.500 ljudi. U cilju njihovog zbrinjavanja, sa donatorima i Kikindom, do sada je obezbeđeno 313 stambenih rešenja. Dodeljeno je 65 stanova, otkupljeno  84 seoskih domaćinstava, dok su 62 porodice  finansijski značajno osnažene. Stotinak njih se opredilo za pomoć u građevinskom materijalu. I to, prema rečima gradonačelnika Pavla Markova neće biti sve:

-Nastavljamo s ovom politikom.  Radićemo dok god ne zbrinemo svaku porodicu. Dodela ključeva 25 stanova, ali i zbrinjavanje oko 160 izbegličkih porodica u prethodnom periodu ne bi bilo moguće bez podrške i pomoži republičkih i evropskih partnera- naznačio je Markov. Primopredaju ključeva, pored ostalih, prisustvovali su predstavnici EU, OEBS-a, UNHCR-a i komesarijata za izbeglice i migracije.

(foto, Čedomir Vujanić)