KIKINDA- Čekanje se isplatilo, definitivno! Količina duhovne hrane, u vidu najlepših stihova i priča velikog glumca, reditelja, muzičara, pesnika i boema nadahnula je Kikinđane. Rade Šerbedžija odmah je osvojio srca publike:

– Pa, mi se nismo videli 31 godinu. Dobro izgledate- našalio se Šerbedžija na početku koncerta “Eto pjesma”. Pre toga, u susretu sa novinarima, prisetio se i prethodnog gostovanja u našem gradu:

-Bilo je to novembra 1991. godine. Gostovao sam sa Mirjanom Karanović i predstavom “Ko se boji Virdžije Vulf”. Tada smo došli direktno u pozorište. U magli se i sećam pozorišta. Odigrali smo predstavu, seli u autobus i vratili se u Beograd.

Ovog puta, prošetao sam trgom. Baš je lep. Da bi upoznao grad, potrebno je vreme, kao kad upoznaješ čoveka ili ženu. Treba da se posvetiš tome. Ima toliko gradova koje nisam video i u kojima sam bio, a da ne znam da sam bio.

Svaki grad je poseban. Znate kako kažu. Ukoliko želiš da upoznaš neku zemlju ili grad u kom nisi bio, odmah čim dođeš, idi u pozorište, da vidiš gde si- rekao je Šerbedžija i osvrnuo se na koncert “Eto pjesma”:

-Prati me bend “Zapadni kolodvor”, ali naš repertoar nikad nije isti. Uvek nešto izmenim, da sam sebe iznenadim i inspirišem. Imamo oko 100 uvežbanih, a izvodimo nove pesme. Husein Hasanefendić Hus iz “Parnog valjka” za mene je napisao numeru “Eto pjesma”.

Volim što za mene pišu i neki super majstori. Ponosim se što ljudi znaju reči mojih pesama, pa pevamo zajedno. Ipak, još uvek se ne osećam kao pevač ili kantautor. Možda i zato što loše sviram gitaru.

Za 27 pesama sam napisao reči, a za neke i muziku- rekao je Šerbedžija. Pričao je Kikinđanima o druženju sa Arsenom Dedićem, učešću na festivalu tamburaških orkestara u Osijeku, čuvenom filmu “Pre kiše”, ali i odlasku u Sloveniji:

-Tamo sam se osećao kao slon u staklenoj čaši, a supruga Lenka mi je rekla: “Ako baš moraš da glumiš na stranom jeziku, možda je bolje da pokušaš na engleskom”- prisetio se Šerbedžija i do suza nasmejao prisutne pričom o susretu u Londonu sa jednom ženom, iz kako je rekao, naših krajeva. Kad ga je konačno prepoznala, ovako mu se obratila:

– Jao, Rade. Pa, to ste vi. Jao, majko moja mila, pa to ste vi. Šta su vam učinili, da jedan Rade Šerbedžija čuva tuđu decu. Stvar je bila u tome da su to bila moja deca, Vanja i Nina- prisetio se Šerbedžija. Kikinđane je u srce dirnula i njegovo “Pismo iz Londona”:

– Đorđe Balašević je za mene bio najveći pesnik na našim prostorima, ali i najhrabriji čovek u zlim vremenima- poručio je Šerbedžija.