KIKINDA- Radivoj Lagudžin, vlasnik rasadnika “Vikumak” u Iđošu, već duži niz godina proizvodi šumsko sadni materijala. Na peskovitoj parcela prema Adi, u delu atara koji Iđošani zovu Teksas, tik uz put prema mostu na Tisi, među nepreglednim njivama, nalazi se i ova.

Atipična u svakom pogledu. Umesto pšenice, ječma, kukuruza ili neke druge industrijske biljke, na ovoj parceli se nalazi 100.000 sadnica bagrema. Poznat po iđoškom vinogorju i Udruženju “Šasla”, zahvaljujući ovom vrednom čoveku, ovo selo postal je prepoznatljivo i po bagremu:

– Ovaj posao započela je moja majka, diplomirani inženjer hortikulture. Iako sam u beogradu završio Fakultet političkih nauka, opredelio sam se da nastavim porodični posao. Na ovoj parceli proizvodimo sadnice bagrema, konkretno mađarski beli bagrem, koji je višestruko koristan, kao tehničko drvo, ali i za pošumljavanje peskovitih terena- kaže Radivoj i ističe da ga veoma cene i pčelari jer je medonosno drvo:

-U zavisnosti od sezone, naša godišnja proizvodnja podrazumeva između 50.000 i 100.000 sadnica bagrema, jednogodišnjeg i dvogodišnjeg. U ponudi imamo i još neke vrste bagrema, a ne samo ovaj za pošumljavanje. Dakle, imamo ukrasne sadnice bagrema.

Što se tiče mađarskog belog bagrema, kupci su ljudi koji žele da podignu manju šumu, ali i JP “Vode Vojvodine”, JP “Vojvodinašume”, razna udruženja pčelara i mnogi drugi- navodi Radivoj. Bagrem je, podvlači politikolog i vlasnik “Vikumaka”, simbol opstanka:

– Kad ga posečete, nastaviće da raste iz panja. Bagrem brzo raste i višestruko je koristan- ističe Radivoj.