MOKRIN- Za razliku od najvećeg broja opustelih seoskih i gradskih sokaka, na periferiji Mokrina, u ulici Branka Radičevića, život doslovce buja, a vesela dečja graja ispunjava i susednu ulicu Ive Lole Ribara. Oko šezdeset mališana nema posebne prohteve, pa im je ledina dovoljna za igru.

Utisak je da je nekima za sreću zbilja tako malo potrebno. Njihovi roditelji ubeđeni su da uz  dobru volju i ulaganja, detinjstvo njihovih mališana može da bude bolje i lepše.

Potvrđuju da su lane, negde u ovo doba, kao pečurke posle kiše, nikla igrališta u nekoliko sela, pa i u Mokrinu. Problem je što se igralište nalazi u centru sela, a oni su na periferiji. Valjalo bi, smatraju meštani, da na ledini koju sami održavaju nikne i pravo igralište:

– Sigurno smo najbogatija ulica u ovom delu Banata, pa valjda zaslužujemo prostor za decu. Jedino igralište u centru sela za njih je mnogo udaljeno- kaže Jelena Ognjanov i nastavlja:

– Imam šestoro dece, troje svoje i toliko u hraniteljstvu. Komšinica ima četvoro, pored nje je porodica sa troje mališana, nešto dalje je njih šestoro… Samo u našoj ulici je 22 dece, a sa poprečnom Ive Lole Ribara ih je oko 60- ističe Jelena. Svi su, dodaje ona, poput velike porodice. Sloge, ljubavi i dece  ne manjka, ali im baš nedostaje igralište:

– Naši apeli upućeni nadležnima da dobijemo igralište dalje su bez odgovora. Ova ledina bi trebalo da imaju samo jednu namenu, da postane dečje igralište. Pravo- izričita je ona. Pozitivnom odgovoru nadležnih nada se i meštanka Vukica Ristić, ali i roditelji ostalih mališana koji su sakupili i predali potpise samo sa jednim zahtevom- da njihova deca dobiju igralište.