KIKINDA- Željko Trifunov (36) iz Kikinde, već petnaestak godina uživa u vožnji na dva točka, a poput većine bajkera prve kilometre prešao je na legendarnom motoru APN 4.

U staroj Jugi, bilo koje selo, grad i drum, od Vardara pa do Triglava, nije moglo da se zamisli bez nekih od modela “Tomosovih” zujalica. Na našim putevima sad su prava već retkost. Da prva ljubav zaborava nema, potvđuje primer našeg sugrađanima.

Željko je kupio i do perfekcije rekonstruisao APN koji je proizveden 1976. godine, a onda na njemu prevalio oko 540 kilometara. Nedavno je na, za naše prilike, neuništivom motorčiću, otišao do Divčibara i nazad:

-Za ovakav motor, to je ozbiljna kilometraža. To je kao da ste sa velikim motorom otišli na crnogorsko primorje. Moj ljubimac i ja smo ovo putešestvije izgurali bez problema- kaže Željko za naš portal i nastavlja:

-Supruga je mislila da ću se do Divćibara zaputiti našom “Jamahom”. Ostala je bez teksta kad sam joj rekao da ću na put malim, a ne velikim motorom.

Prenoćio sam u Valjevu, nakon što sam pre toga ispunio cilj i od Kikinde stigao na Divčibare. Tamo sam putovao preko Zrenjanina, Beograda i Mionice. Vratio sam se preko Valjeva, Šapca, Novog Sada i Novog Bečeja.

U Valjevu sam sreo bajkere i porazgovarao sa njima. Ostali su bez teksta kad su čuli odakle sam došao. Čestitali su na hrabrosti. Izdržljivosti i, kako su rekli, pozitivnoj ludosti. Znam ljude koji su sa ovakvim motorom išli na more, ali je sad prava retkost da na drumu sretnete osobu koja bi se odlučila da na ovakvom motoru prevali toliko kilometara.

Ovo je bio pravi test izdržljivosti, pa nameravam da dok je lepo vreme, skoknem i dalje od Divčibara. Možda padne neka vožnja do Zlatibora, a narednog leta ću sa njim na more. Kao golobradi tinejdžer, najpre sam se učio na “Tomosu”.

Uvek mi je bila želja da ponovo imam takav motor. Kupio sam ga u Subotici za 170 evra. Uradio sam generalku, a potom ga i ofarbao. Uložio sam ukupno oko 700 evra da bi ovako izgledao  i nije mi žao. Naprotiv- priznaje Željko.