KIKINDA- Kompleks objekata nekadašnje Mesne industrije PIK , ali i komšijska, takođe, posrnula fabrika za preradu voća i povrća “Prima produkt” u stečaju, u februaru će biti ponuđeni potencijalnim kupcima. Nekada su obe fabrike bile perjanice kikindskog agroindustrijskom kompleksa, a nakon turbuletnog perioda privatizacije, kapije PIK-a i “Prime produkt” ostale su zakatančene.

Proizvodnja u PIK- u je zamrla još 2004. godine, a stečaj je proglašen marta 2005. Tračak nade pojavio se godinu dana kasnije kad je na javnoj licitaciji, održanoj u sedi{štu republičke Agencije za privatizaciju, preostalu imovina kikindske Mesne industrije PIK,  po početnoj ceni od 52,2 miliona dinara, kupila je novosadska firma.

Pazarili su upravnu zgradu, proizvodne hale, dvanaest pomoćnih zgrada, kamione hladnjače…  Međutim, ova epizoda nije donela ništa dobro kikindskim klaničarima, od svega je ostalo samo sećanje Kikinđana na “Ziper”. Tokom zlatnih osamdesetih godina prošlog veka iz Kikinde je čuvena šunka u konzervi odlazila na zapadnoevropsko tržište i stizala čak u SAD.

Dnevni kapacitet nekada je podrazumevao klanje 1.000  svinja i 120 junadi. Novosadska firma “Ziper” u stečaju, po početnoj cena od 201,8 miliona dinara, nudi megadiskont i opremu za klaničnu industriju. Prodaju se nekretnine na oko 17.000 kvadratnih metara, na parceli od gotovo 11 hektara. Javno nadmetanje održaće se 21. februara.

Šest dana kasnije, 27. februara, potencijalnim kupcima, po sedmi put, biće ponuđeni imovina i objekti “Prima produkta” u stečaju. Početna cena je 220, 5 miliona dinara. Kompleks ove nekada uspešne fabrike prostire se na četiri hektara, a prodaje se sva imovina i zgrade.

Na ranijim prodajama nove vlasnike dobile su poljoprivredne mašine i većina vozila, te oprema koja je van upotrebe. Ova firma u stečaju je od 2015. godine. Pošto vlasnici ni poverioci nisu podneli plan reorganizacije proglašen je bankrot. Dugovanja su oko dve milijarde dinara.

Poslednjih godina, do pokretanja stečaja, novembra 2015. godine, fabrika je bila u većinskom vlasništvu Nebojše Čovića. Do pre desetak godina, ova fabrika je  proizvodila oko 7.500 tona konzerviranog  povrća. Čak 70 odsto proizvodnje odlazilo je na rusko i tržište još nekih država.