na visini zadatka

RUSKO SELO- Bogosava Bobana Stanišića, iskusnog drvoseču iz Bosne, matica života dovela je u ravni Banat. Za šalu uvek spreman Boban kaže da “ voli da bude na visini zadatka, ali u bukvalnom smislu”. Ne predstavlja mu problem da se sa testerom u ruci popne na dvadeset, pa i trideset metara.

Navikao je Boban da krči nepregledne bosanske šume, a i u Banatu za njega ima posla. Reporterka portala Gradski.online nedavno ga je zatekla dok je obarao ogroman hrast u Ruskom Selu. Znatiželjni prolaznici su sa strahopoštovanjem gledali kako drvoseča majstoriše, visoko u krošnji:

-Vako da ti kažem. Prvo se seku grane sa vrha, a onda sve niže i niže. Na visini uvek koristim ručnu testeru. Tek kada oborim drvo, latim se u motorke. Tako ti je mala moja kad seče Bosanac- smeška se Boban i ističe da se nikad nije plašio visine.

Zavoleo je prirodu kao mali, u rodnoj Bosni, u opštini Rudo. Sa dedom  Dobrisavom je svakodnevno odlazio u šumu. Tamo je spoznao sve tajne drevnog zanata:

– Moj otac je po zanimanju stola.  Oči što vide, to vredne ruke od drveta naprave. Ja samo sečem drvo. Ne obrađujem ga. Verujem da bih mogao i stolarskim zanatom da se bavim. Najviše radim kada je sezona pripreme ogreva za zimu. Osim što sečem drva, često me angažuju i na poslovima obaranja velikih stabala. To je vrlo rizičan posao. Osim veštine potrebno je znanje. Ne seče se svako drvo isto- upozorava iskusni drvoseča.

Kad zatreba, Boban u Banatu najviše seče topolu, hrast i bagrem. Sa setom nam govori o rodnoj grudi:

-Ne znaš ti, sejo moja lepa, šta je visina. To je gorostasna jela u Bosni. Od trideset metara. Penjao sam se i na takva stabla sa testerom u ruci. Kad se popneš na vrh jele, a ti vidiš pola Bosne. Ovde u Banatu najviše posla imam uoči i tokom grejne sezone. Što se tiče zarade ne žalim se, ali može malo bolje. Tamo i vamo, uvek tri puta merim, a jednom sečem. Ako se odseče pogrešna granu, letiš i ti i drvo- iskren je Boban.