NOVI BEČEJ- Koliko su ženama iz ruralnih sredina, samohranim majkama, žrtvama nasilja, nepismenim, bez prebivališta i ženama sa invaliditetom, ili pripadnicima LGBT zajednice dostupne usluge socijalne zaštite, istraživala je Multietnička feministička mreža Vojvodine, kojom koordinira Udruženje Roma iz Novog Bečeja.

Ne baš sjajne rezultate istraživanja, predstavili su javnosti i pokrajinskom ombudsmanu, a time je i okončan Mesec ženskog romskog aktivizma. Razgovarano je sa 50 žena iz seoskih naselja u Zrenjaninu, Novom Bečeju i Alibunaru, a koje su imale iskustva sa institucijama pri traženju zaštite od rodno zasnovanog nasilja.

Podaci su pokazali da je najveći broj žena i devojaka iz seoskih sredina obuhvaćenih ovim istraživanjem starosti 33-40 godina života (28,8%), udate su (45,7%), imaju dvoje dece (56,5%), završenu osnovnu školu (42,9%) i nisu zaposlene (34,5%).

Najčešće je učinilac nasilja suprug (37,3%) i vanbračni suprug (14,1%). Danica Jovanović, koordinatorka Multietničke feminističke mreže, ukazala je na jedan od mnogih banalnih problema za žrtve nasilja na koje sistem nema odgovor:

-One jednostavno nemaju kako fizički da dođu iz sela nakon učinjenog nasilja. Čak 32 odsto ovih žena imaju prihode do 10.000 dinara mesečno. One nemaju da plate taksi. Komšije se boje da se upliću u porodične svađe i neće da ih prevezu.

Znači, imate situaciju da žena ili devojčica nad kojom je vršeno nasilje, pogotovu ako je romske nacionalnosti, ne može da stigne do policije, Doma zdravlja ili Centra za socijalni rad. Jovanović je tražila da sistem da rešenje na ovaj problem i predložila neku vrstu subvencionisanja prevoza za žrtve rodno zasnovanog nasilja.

Postupanje institucija prema ispitanicama je posebno problematično jer su samo 11 slučajeva (22%) pokrenuti krivični postupci za krivično delo  nasilja u porodici, u 14 odsto slučajeva prekršajni postupci, dok u 28 procenata slučajeva nije pokrenut ni jedan postupak. U 30 odsto slučajeva izrečene su samo mere za zaštitu od nasilja u porodici u skladu sa Porodičnim zakonom.

Istraživanje je još pokazalo da u 42 odsto slučaja žene od policije nisu dobile informacije o dostupnim drugim uslugama u zajednici, a to je slučaj i u 18 odsto obraćanja Centrima za socijalni rad.

Od ukupno 50 ispitanica, pozitivna iskustva u kontaktu sa institucijama ima samo 18 procenata, dok 48 odsto nisu zadovoljne postupanjem policije i Centara za socijalni rad- saopštila je Jovanović i navela mnogobrojne primere da su žene žrtve nasilja ostavljane da čekaju na ispitivanje u policiji ili Centrima za socijalni rad, u hodnicima zajedno sa počiniocima, da im se ne veruje, pogotovu u slučaju ako su pripadnice romske populacije, da preživljavaju neadekvatan tretman prilikom razgovora od strane predstavnika institucija.

Profesor dr Zoran Pavlović, pokrajinski zaštitnik građana, složio se sa zaključkom da je jedna od najvažnijih preporuka na osnovu ovog istraživanja unapređenje znanja i veština profesionalaca iz institucija (posebno policije i CSR) za postupanje sa žrtvama nasilja, sa akcentom na žene iz ruralnih područja. Predstavljanje istraživanja je završnica Meseca ženskog romskog aktivizma. Program istraživanja je podržala ambasada Norveške i UN Women.