BEOGRAD/KIKINDA- Adam Santovac, novinar Televizije N1, na nedavno održanom 22. Internacionalnom festivalu reportaže i medija INTERFER u Beogradu, nagrađen je u kategoriji TV reportaža za priču „Život u Oluji”. Našem Adamu Santovcu je na prestižnom festivalu pripala treća nagrada. On je osnovnu školu i Gimnaziju “Dušan Vasiljev” završio u Kikindi. U novinarstvo je smelo zakoračio upravo u Kikindi. Tri godine je neumorno uređivao svoje dečje novine „Mali krokodil“. Bila je to ljubav na prvi pogled. Već tada je Adamu, ali i njegovom bliskom okruženju, bilo jasno da će se potpuno predati novinarstvu.To se i desilo.

Adam Santovac

Adam Santovac je diplomirani novinar i master kulturolog Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Osvojio je više vrednih priznanja za novinarstvo. Pripala mu je Medijska nagrada za toleranciju, NUNS-ova nagrada za istraživačko novinarstvo, u kategoriji elektronskih medija i druge. Za portal Gradski.online, Adam Santovac otkriva koja mu je najdraža:

  • Najdraža mi je upravo poslednja nagrada na INTERFER-u zbog junaka reportaže. Reč je Nadi i Mirku Vujanić koji su izbegli iz Hrvatske. Oni su za N1 o izbegličkim danima, ali i životu izbeglica, govorili bez patetike, kroz stihove, rime i ironiju. Mnogo je razgovora koje vodim kao novinar, a malo priča poput ove, koju ću pamtiti. Zato mi je drago što je reportaža nagrađena. Naravno, posebno mesto zauzima i Nagrada za istraživačko novinarstvo koju dodeljuju NUNS i Ambasada SAD-a u Srbiji. Tu uglednu nagradu sam dobio za prvi dokumentarac koji sam uradio na N1. Reč je o filmu “Jalovište neodgovornosti”.

Internacionalni festival reportaže i medija Interfer okuplja prave majstore reportaže. Koliko tebi znači što si se u tom društvu našao kao mlad novinar?

  • Uvek je dobro da ono što radite oceni neko iskusniji iz branše. Da se makar na jedan dan nađete na mestu sa kolegama koji snimaju reportaže. Da vidite šta su oni uradili, gde ste vi, zašto neko misli da ste dobri, ali i šta misle da bi moglo biti bolje. Festival vidim kao dobru priliku da podvučem crtu i zapitam se gde sam, i u kom pravcu treba dalje da idem u novinarstvu.

Nagradu si dobio za priču “Život u Oluji”. Možeš li našim čitaocima u kratkim crtama da objasniš o čemu se radi?

  • Povod za reportažu bila je godišnjica operacije “Oluja”. Proveo sam popodne u Busijama kod Zemuna sa porodicom Vujanić koja je izbegla iz Knina. Iako povod za priču jeste bio život izbeglica, njihova priča nadilazi “Oluju”. Dostojanstveno su govorili o temama koje pogađaju sve građane Srbije. U pet minuta zajedno smo spakovali priču o gubitku, poštenju, poverenju, vezama, zadovoljstvu, nezadovoljstvu, vrednosti, mitu, poklonima, lažima.

Koliko u srpskim medijima danas ima mesta za istraživačko novinarstvo?

  • Meni je u fokusu televizijsko novinarstvo. Sve i da je idealna situacija u medijima, raditi na istraživačkoj priči koju još treba vizuelno, televizijski predstaviti je ogroman izazov. Malo je novinara koji to žele, čak i da mogu. Ko se, ipak, upusti u dubinsko novinarstvo, iako ne lako, naći će i mesto za prezentaciju tog rada. Na N1 tog mesta ima. Zato je ta televizija u Srbiji posebna i jedinstvena.