KIKINDA- Blistava sportska karijera našeg sugrađanina Dragana Žilića (47) protkana je uspesima na domaćoj, internacionalnoj i reprezentativnoj fudbalskoj sceni. Nekadašnji golman OFK Kikinde, novosadske Vojvodine, smederevskog Sartida, CSKA iz Sofije, a potom i branič Rijeke i Nove Gorice, u kojoj je  2010. godine okončano profesionalnu karijeru, ne može i neće bez fudbala.

Zvuči nestvarno, ali je istinito. Golmanskog Krkobabića ne zanima penzija. Nakon petogodišnje pauze, Žilić se obreo u Nemačkoj. Na poziv nekadašnjeg igrača sa Gradskog stadiona, Dimitrija Dimitrijevića, prihvatio je da postane trener golmana mlađih kategorija u Homburgu.

Sportista upečatljive harizme i nemirnog duha, ubrzo je ponovo stao između stativa. Sticajem okolnosti, postao je golman Švarcenbaha, člana šeste lige. O fudbalskoj pečalbi, trenerskom pozivu, nekadašnjim sagračima, matičnom klubu OFK Kikindi 1909, Mladenu Krstajiću, reprezentaciji, trenerskom pozivu, iskreno i sa puno žara, Dragan Žilić govori za portal GRADSKI:

– Uporedo sa trenerskim angažmanom u Homburgu, koji se takmiči u Regionalnoj ligi, spletom okolnosti, vratio se na teren, doduše u amaterskoj šestoj, od 11 nemačkih fudbalskih liga. Tri godine igrao sam u sedmoj ligi. Odgovarala mi je jer nije iziskivala preteran trud, u smislu svakodnevnog treniranja. Sezona je podrazumevala tridesetak utakmica.

Poslednje dve godine branim za šestoligaša. To je Švarcenbah. Interesantno je kako sam se uopšte obreo u startnoj postavi. Prvi golman se povredio, pa su me angažovali da im pomognem do kraja polusezone. Ponudu sam prihvatio, jer mi je bilo izazovno da vidim da li i kako mogu da se snađem na terenu sa nekim novim klincima. Ubeljivo sam najstariji igrač u tom rangu. Zbog kovida je sezona ranije okončana, a mi smo završili na 6. mestu.

Da li ćeš i dalje braniti i kad nameravaš da okončaš amatersku karijeru?

Napravili smo reviziju ugovora što znači da ostajem na golu Švarcenbaha, tim pre što je prvi golman, inače duplo mlađi od mene,  nezadovoljan statusom, odlučio da promeni fudbalsku sredinu. Sezona bi trebalo da se nastavi u februaru. Da je lako ponovo u ovim godinama igrati, iskreno da odgovorim, nije.  Kad sam nakon petogodišnje pauze ponovo stao između stativa sve mi je bilo veliko, poput aerodromske piste.

Kako nekadašnji saigrači iz profesionalnog dela karijere komentarišu tvoju odluku da se vratiš na teren?

Čuo sam se sa Vladimirom Mudrinićem, nekadašnjim saigračem iz Kikinde i Sartida, a sada fudbalskim trenerom. U kontaktu sam sa Goranom Bogdanovićem, legendarnim kapitenom Sartida. Zajedno smo uzeli poslednji KUP bivše države. Čujem se redovno i sa bivšim saigračima iz Rijeke. U najkraćem, nepojmljivo im je to što radim, iako se radi o amaterskom fudbalu.

Da li pratiš dešavanja u matičnom klubu, u kom se igrao, a potom obavljao i predsedničku funkciju?

Drago mi je što što OFK Kikinda 1909 pokušava da se vrati na stare staze slave. To je klub velike tradicije i renomea, naročito u eks Jugoslaviji. Infrastruktura se obnavlja, a i rezultati su sasvim pristojni. Očekujem da izbore drugoligaški status. Kikinda to zaslužuje.

 Zašto naša fudbalska reprezentacija, osim časnih izuzetaka, ne može da napravi značajni rezultat? U čemu je problem?

Imao sam čast da u reprezentaciji igram sa Dragom Piksijem Stojkovićem, Dejanom Savićevićem, Slavišom Jokanovićem, Dejanom Stankovićem…  I sa takvim igračima, nismo  napravili značajjniji rezultat. Mali iskorak napravljen je 2010. Na Mundijalu u Južnoafričkoj republici. Neobjašnjivo je zašto nema te hemije u reprezentaciji. Svi naši reprezentativci među vodećim  su igrači u svojim klubovima.

Kako komentarišeš povratak Mladena Krstajića u srpski fudbal?

Veoma mi je drago što je Mladen preuzeo TSC iz Bačke Topole. Mislim da je za njega to posebno važno, nakon svega što se desilo tokom selektorske karijere.  Na klupu dolazi u zbilja nezgodnom trenutku, na polusezoni. I ne samo zbog toga. Kao što je poznato, nedavno je preminuo Zoltan Sabo, doskorašinji šef stručnog štaba TSC i moj dobar prijatelj. Uveren sam da će Mladen potvrditi trenerski kvalitet i da je došao u veoma ozbiljan klub. Želim mu puno sreće i ispeha.

Namerava li Dragan Žilić da se oproba i u trenerskom poslu, i preuzme neki srpski klub?

U ovom trenutku nemam takve ambicije. Posedujem trenersku licencu za rad sa golmanima mlađih kategorija. Nikad ne reci nikad, možda za tri, četiri godine…  Neki kažu da imam tu fudbalsku žicu.