KIKINDA- Medicinke sestre i tehničari Opšte bolnice, od početka pandemije, nisu ustuknuli pred naletom koronavirusa. Hrabro su podneli najveći teret u borbi protiv “nevidljivog neprijatelja” i ja im na tome čestitam. Sa puno uvažavanja za portal GRADSKI ovako, o koleginicama i kolegama, govori dr Mirko Stojisavljević, direktor kikindske bolnice:

-Naše medicinske sestre i tehničari bili su i još uvek jesu na prvoj liniji odbrane. Lekari pregledaju pacijenta i staraju se o terapiji, ali oni daleko više vremena provode sa tim ljudima. Ranije su radile 12 sati, a sad na poslu provode 24 časa. Nakon toga su nekoliko dana slobodne. Na ovaj način pokušavamo da svi naši zdravstveni radnici manje budu izložen riziku infekcije.

Kad vi pred sobom imate pacijenta za kojeg znate da je bolestan, lli je potencijalan bolesnik, onda do izražaja dolazi vaša ljudska humanost i struka, nešto za šta ste se ceo život spremali. Moram da istaknem da nisam čuo i da mi nisu preneli da je bilo ko od mojih koleginica i kolega odbio zadatak. Nikad se nijedna sestra nije usprotivila- kaže dr Stojisavljević i naglašava da raspolažu dovoljnim količinama zaštitne opreme.

-Uz maske, vizire, kape, rukavice, kaljače i skafandere, ne manjkaju volja i požrtvovanja. Aplauzi upućeni medicinskih radnicima posebna su priča. U tim trenucima osetim neku toplinu i dragost u duši, kad vidim da ljudi cene ono što radimo. Definitivno je jasno da na ovaj način cene našu ljudskost. Inače, moj radnik vek u ovoj ustanovi trebalo je da okončam tokom marta.

Pokrajinski sekretar produžio mi je mandat do iduće godine. I da vam iskreno kažem. Bilo bi mi krivo da sam otišao u penziju. Propustio bih priliku da sa koleginicama i kolegama budem u prvim redovima kad je najteže. Tih prvih dana, zaista je bilo teško, ali smo se izborili sa svim izazovima- rekao je dr Stojisavljević. Medicinske sestre sa kojima smo razgovarali potvrđuju da u sadašnjim okolnostima njihov posao nije nimalo lak. U odnosu na raniji period, smene sada traju 24 sata:

-Nije lako, a pristup pacijentima je pod punom zaštitnom opremom. Dakle, na sebi imamo zaštitni mantil, platneni ili najlonski. Sad smo već izveštile, pa nam je potrebno desetak minuta da se obučemo. Nosimo po tri para rukavica i zaštitnih maski, kaljače i vizir. Nakon 24 sata provedenih u bolnici, mi odlazimo našim kućama. Tamo smo supruge, majke, domaćice… Nije jednostavno koleginicama koje imaju decu.

Mnogima su već ruke oštećene od pranja dezinfekcionim sredstvima. Trudimo se da zaštitimo naše ukućane. Neke koleginice čak imaju “korona” garderobu. Dakle, koriste odeću samo za dolazak na posao. Nama aplauzi puno znače. Shvatile smo da je neko primetio i uvažio naš trud, zalaganje i žrtvu. Podrška sugrađana dirnula nas je u srce- priznaju medicinske sestre kikindske bolnice. Skromnost su potvrdile i odlukom da im ne spominjemo imena.