KIKINDA- Prva asocijacija na Iđoš svakako je tamošnje vinogorje. Rujno vino nije njihov jedini adut.
Vredne Iđošanke diče se krofnama, gibanicama i ručnim radovima. Šta tek reći za pekmez i sok od ludaje? Tu su i njihove brojne manifestacije.
Vrelo subotnje popodne lakše se podnosilo u debeloj hladovini dvorišta i mlinareve sobe. Tu, u jednom od tri preostala sačuvana mlina na konjski pogon u Evropi, čule su se najlepše priče o Iđošu.
Dan Suvače, ovoga puta, posvećen je ovom selu i vrednim meštankama i meštanima.
Između dva gutljaja vina, ali i slasnih zalogaja leba, masti i paprike, potom i neuzbežnih krofni, pričalo se i pevalo Iđošu u čast. Članovi Udruženja vinara i vinogradara “Šasla” pohvalili su se vinima. Nije izostala izložba ručnih radova. Brankicu Mikalački, predsednicu Udruženja “Vreteno”, pitali smo čime se žitelji Iđoša posebno diče:
-Ponosni smo na naše malo selo. U njemu se lepo i mirno živi. Nekoliko udruženja je aktivno, a vinari, vinogradari i naše vredne žene promovišu Iđoš gde stignu.
Članovi “Šasle” proizvode vrhunska vina i organizuju manifestaciju pokrajinskog karaktera, Naše koleginice iz drugog udruženja prave sok i pekmez od ludaje.
Udruženje “Vreteno” neguje tradiciju, narodne običaje i rukotvorine. Trudimo se da od zaborava sačuvamo sve ono što je bilo tradicionalno u Iđošu, a vezano je za verske praznike i neke naše manifestacije- odgovorila je Mikalački.
Sagovornica portala GRADSKI potvrdila je da je seoskim ženama važno da na jednoj ovakvoj manifestaciji, naročito ovde u Suvači, mogu da predstave svoje rukotvorine i pokažu šta znaju.
Dragan Kiurski, viši muzejski pedagog Narodnog muzeja, podsetio da je zahvaljujući projektu “Mlinovi koji melju, putevi koji spajaju- putevi mlinova”, Suvača potpuno rehabilitovana:
-Ideja je da ovo ne bude statično nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja za Srbiju. Suvača postaje dinamično mesto susreta. Pre svega, otvorena je i dostupna lokalnom stanovništvu, naravno i turistima. U ovom letnjem periodu, u fokusu su naša sela- kazao je Kiurski.
Suvača je sagrađena daleke 1899. godine, a od 1990. ima status nepokretnog kulturnog dobra.