KIKINDA- Nikola Zabrdac (48) iz Kikinde, već devet godina službuje na ogromnim kruzerima. Da se iz stolarke radionice otisne na pučinu i na ogromnim brodovima hotelima otklanja veće i manje kvarove, Nikolu je opredelila svetska ekonomska kriza koja se tokom 2009. godine, iz SAD prelila u Evropu,  a onda, poput cunamija, zahvatila i Srbiju:

– U Kikindi je te godine posao stao. Nisam se dvoumio kad mi se ukazala prilika da radim za jednu grčku kompaniju na suvom doku. U pitanju je temeljit remont i farbanje brodova. Ogroman je to posao, jer kruzeri primaju i po 3.000 gostiju dok posadu čini 1.200 ljudi.

Dok boravi u suvom doku, na kruzeru se menjaju propeleri i sređuju putničke sobe, restorani, barovi… Otišao sam na nekoliko dana, a ostao osam meseci. Bio je to prvi od ukupno šest ugovora za grčku kompaniju, za koju sam radio do 2012. Usledio je konkurs za čuvenu američku kompaniju “Princess Cruises”, a njen radnik sam od 2013. godine- kaže Nikola. Naša radna snaga, u tehničkom departmanu, veoma je cenjena na kruzerima. Za srpske majstore na plovećim hotelima ima uvek posla:

– Veoma nas cene i poštuju. Raduju se kad se vratimo na kruzer i potpišemo još jedan ugovor. I naši pomorci se dobro kotiraju, ali njih nema puno. Na kruzerima dosta naših sunarodnika radi u barovima, restoranima i kuhinji. Dosadašnje iskustvo daje mi za pravo da nezaposlenim variocima preporučim da  sebi egzistenciju obezbede na kruzerima.

Oni su deficitarni, a neophodno je da poseduju određene sertifikate. Posao će dobiti bez problema. Isto važi i za mehaničare. Da se razumemo. Nije lako i jednostavno da se na brodu provede šest meseci. Morate da budete psihički jaki i da ste prilagodljivog karaktera.  Kreće se od najniže pozicije, ali naši majstori u tehničkom departmanu brzo napreduju. Apliciranje za bilo koji departman, sa sertifikatima, lekarskim pregledom i troškovima agencije iznosi oko 1.500 evra- predočava Nikola. Gotovo da ne postoji tačka na zemaljskoj kugli do koje Nikola nije stigao vodenim putem, od Aljaske do Australije. Poseban utisak na njega su ostavile ove destinacije:

– Francuski Honfler je fantastično romantično mesto na Seni. Opčinio me je i grad Kadiz u Španiji. Tenerifi su priča za sebe, a plovidba Amazonom je neopisivo iskustvo. Moćnom rekom sam stigao do polovine kontinenta Južne Amerike. Boravak u Manaosu se ne zaboravlja. Ovaj brazilski grad je prestonica savezne države Amazonas. Tamo sam probao pirane na roštilju. Nešto lepše i ukusnije nisam probao na tamošnjoj ogromnoj ribljoj pijaci, površine četiri fudbalska stadiona. Lokalno stanovništo nije blagonaklono prema turistima i pomorcima druge boje kože. Meni nije dlaka falila s glave- priseća se Nikola.

Naš panonski mornar ovde ostaje do sredine juna. Iz Sautemptona, Nikola će se u Mediteran zaputiti jednim od najnovijih i najvećih brodova iz Princes flote, “Royal Princess”. Dužina “Kraljevske princeze” iznosi 330 metara, a ima nestvarnih 18 spratova. Kruzer će putnike i posadu  odvesti do Venecije, Atine, Kušadasija, Istanbula, Napulja i Barselone:

– Nakon nekoliko istovetnih ruta, na kraju letnje sezone naš kruzer otisnuće se preko Atlantika do Majamija. Nemam strah od vode. Volim da ronim, ali sam bio svedok nekoliko zastrašujućih oluja. Na brodu “Marco Polo” doživeo sam užasno iskustvo. Na povratku iz  North Capea, koji se nalazi u Arktičkom okeanu, a odakle sa najbolje može videti Aurora Borealis, zahvatila nas je strašna oluja:

– Zapljuskivali su nas  deset metara visoki talasi. Dešavalo se da pramac broda bukvalno izroni iz vode, zakuca se nazad u more, a  onda se to desi i sa zadnjim delom. Propeleri su bili van vode. Nama je bilo mučno. Mogu samo da zamislim kako je bilo putnicima. Klijentelu su uglavnom činili penzioneri- priseća se Nikola.