KIKINDA- Očekivano, izložba “80 godina foto Sretenović” okupila je u Galeriji “Terra” veliki broj poštovalaca rada Vladimira i Sretena Sretenovića. Utisak je i da duplo veći izložbeni prostor ne bi bio dovoljan da primi ljude voljne da čestitaju sinu i ocu, ali i pogledaju više od 200 crno belih portreta Kikinđana i ljudi koje su ovekovečili Sretenovići.

Vladimir Sretenović, odlučio se da jubilej čuvene fotografske radnje, koju je 1. maja 1938. godine otvorio njegov deda Vasilije, obeleži upravo ovom izložbom. Ukazuje da izloženi portreti datiraju od početka rada fotografske radnje. Za potrebe neobične izložbe, fotografije su Sretenovićima doneli građani:

– Mi smo ih skenirali i uradili reprodukcije. Moram da kažem da je izložbi prethodila selekcija fotografija. Nismo mogli da izložimo između 500 i  600 fotografija, ali već imamo ideju kako zainteresovani mogu da ih vide. Razmišljamo da pokrenemo portal. Posetiocima portala omogućili bi da razmenjuju stare fotografije.

Početna baza od nekoliko stotina fotografija je praktično spremna. Bavim se i umetničkom fotografijom. Na konkursu “Nacionalne geografije”, u kategoriji “Predeli”, osvojio sam prvu nagradu za fotografiju strašila u ataru. Bilo je to 2007. godine. U prirodi i portretima pronalazim najveću inspiraciju- rekao je Vladimir i priznao da još nije poznato ko će preuzeti porodičnu profesiju koju je utemeljio njegov deda Vasilije.

Vasilije Sretenović zanat je izučio u Rumi, dok je majstorski ispit položio u Beogradu, u čuvenom studiju “Lončarević”.  Posao je vremenom preuzeto njegov sin Sreten. On je zanat završio u Kikindi. Potvrđuje da se nekad sve radilo ručno i u mraku, bez pomoći digitalne tehnike i kompjutera:

– Zanat je morao da se nauči u školi, ali i da vas majstor potkuje znanjem. To je bio jedini put da postanete fotograf. Bukvalno dan nakon što sam primio svedočanstvo, već sam bio u očevoj fotografskoj radnji. Zaista smo zahvalni sugrađani što su podržali našu ideju i doneli fotografije. Mnoge nismo mogli da izložimo. Više se ne bavim fotografijom. U radnji sam sad “spoljni momak”. Puno mi je srce zbog ove izložbe. Lepo je da se ljudi vide i prepoznaju na nekim od ovih fotografija- ispričao je Sreten.

Emilija Sretenović nije zainteresovana da nasledi porodičnu profesiju, ali je veoma ponosna na sve što su uradili njen otac, deda i pradeda:

-Mene ipak zanimaju neke druge stvari. Možda će mlađi brat Vasilije preuzeti ovaj posao- poručila je Emilija. Interesantno je spomenuti da ftografska radnja “Sretenović” nikada nije menjala svoj znak. Izradio ga je slikar aranžer Ester Josif iz Novog Sada.