SAJAN- Kako su naši preci nekada kosili žito i ređali snopove, a šta jeli da im vrelo sunce ne bi otupelo zamahe, znatiželjnici su mogli da vide na 22. Severnobanatskim žetelačkim svečanostima u Sajanu. Duh davno prohujalih vremena, dočarali su predstavnici 16 ekipa iz Mađarske i ovog dela Vojvodine. Odeveni u živopisne nošnje, svaku takmičarsku ekipu činila tri do četiri člana.

Po sparnom poslednjem junskom danu nije se znalo kome je teže- onima što kose ili onima što vodu nose. Vodonoše su pojile neumorne kosce, od kojih su neki zagazili i u sedmu deceniju. Izuzetak je bila ekipa iz Sajana, a  kao i na svim prethodnim takmičenjima kosom je znalački baratala Ester Fekete (64) iz Sajana:

– Ovaj tipično muški posao naučila sam osd pokojnog oca. Kosu sam prvi put u ruke uzela kad sam imala 14 godina. Koscu obično pomažu dve žene, čiji je zadatak da pšenicu pokupe i slože u snop.

Ovo jeste naporan posao, ali kao što vidite i neke žene umeju da barataju sa kosom. Nekoliko puta sam i pobeđivala na ovom takmičenju. Društvo su mi, kao i prošle godine, pravili koji unuci. Najmlađi  Teodor ima samo šest godina i on je ovoga  puta bio najmlađi učesnik naše manifestacije. Dok me zdravlje i snaga budu služili, dolaziću na Severnobanatske žetelačke svečanosti- ispričala je Ester.

Ferenc  Kereši (81) iz Sente, najstariji učesnik današnjeg takmičenja  u ručnoj kosidbi žita, zadivio je prisutne  svojom tehnikom.  U njegovim iskusnim rukama, kosa je radila kao singerica:

– Redovan sam učesnik ovakvih takmičenja, jer me vraća u detinjstvo i podseća kako se nekada kosilo žito. Kosci su nekada u žitorodna polja odlazil u cik zore, a od gazde kao zaradu, kućama donosili deo pokošene letine. Bez alata nema ni zanata, a u našem slučaju to znači da kosa mora da bude oštra- napominje Ferenc.

Šara Benjocki, predsednica KUD-a “Adi Endre”, potvrdila nam je da su obilne junske kiše pretile da poremete tradicionalno takmičenje, ali su uspeli da pronađu relativno suvu njivu, na kojoj su se kosci razmahali:

– Pored izgleda kosca i njegovih pomagača, ocenjivala se visina pokošene strnjike, i način na koji su složeni snopovi. Bodovala se oštrina kose,ali i kako je pripremljen  žetelački doručak. Kosci su snagu crpili iz domaćeg hleba, slanine, kobasica, sira, barenih jaja i krompira, crnog luka, paradajza i po jedne čašice rakije.

Naročito nas je obradovalo učešće mladih kosaca iz Ostojićeva, Crne Bare i Sajana. Takmičarske ekipe nadmetale su se i u guranju paorskih kola, trčanju bosim nogama po strnjištu – rekla je Šara.