KIKINDA- Idejni tvorac Simpozijuma „Terra“ i direktor istoimenog Centra za likovnu i primenjenu umetnost mr Slobodan Kojić, dobitnik je nagrade „Teodor Pavlović” za životno delo koju dodeljuju Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa i Matica srpska. Nagrada za životno delo Kojiću je uručena za osnivanje Simpozijuma „Terra”, koji je kako stoji u obrazloženju žirija prestao u značajnu međunarodnu instituciju kulture.

 Godi mi nagradaDobitnik ste nagrade koju dodeljuje Matica srpska. Koliko je za Vas važno što je takva eminentna ustanova kulture prepoznala Vaš rad?

  • I prilikom uručivanja nagrade, rekao sam da su tu različiti emotivni naboji. Moj stav je da nagrada uvek prija. Kada se decenijama bavite nekim poslom, vi znate šta radite i možete da procenite koliko taj vaš rad vredi. Bez obzira na to, svaka nagrada je potvrda da i makrookruženje ima uvid u to što radite. Ne spadam u one koji se bune što su nagradu dobili u poznom životnom dobu, meni ta nagrada, priznajem, veoma prija. Pogotovo što je ta nagrada za životno delo. Ona nosi ime Teodora Pavlovića koji je izuzetno značajna ličnost. Pavlović je bio vojvođanski Srbin koji je bio sekretar Matice srpske, uredink Letopisa Matice i osnivač Galerije Matice srpske. On je prvi organizovao prikupljanje narodnih rukotvorina i ta zbirka je bila osnov za osnivanje Muzeja Vojvodine. Sve u svemu, bio je vrlo zanimljiva ličnost, i naravno da čoveku prija nagrada koja nosi njegovo ime. Nagradu sam dobio za životno delo i najviše je taj čin odluke da se meni dodeli ta nagrada vezana za moj rad u vezi sa osnivanjem Simpozijuma „Terra”.

 „Terra” je postala prepoznatljiv simbol našeg grada i Srbije. Da li ste, prilikom osnivanja, naslutili da će Simpozijum doživeti takav uspeh?

  • Naravno, nisam mogao da znam kakve će razmere „Terra” dobiti, ali osnovni razlog zbog kog sam rešio da uložim napor i da se u Kikindi startuje sa „Terrom”, bio je utemeljen u mojoj spoznaji da u Evropi ne postoji simpozijum na kojoj nastaju terakote velikih dimenzija. Od samog starta sam bio siguran u ekskluzivnost tog simpozijuma. Tokom trajanja Simpoziujma „Terra” učestvovali su vajari iz svih relevantnih zemalja po svetsku skulpturu. Mi smo sigurni da je „Terra” jedinstven svetski simpozijum. Trebalo je, nažalost, mnogo vremena da se dogodi Muzej „Terra”. Stvari su se nekako složile, otvorila se mogućnost da Opština kupi kasarnu i taj čin je jako bitan, presudan kada u pitanju razvoj „Terre”.

 Kada će biti otvoren Muzej „Terra”?

  • Želeli smo da se otvaranje Muzeja „Terra” dogodi u oktobru, ali to ne zavisi samo od nas. Predstavnici Ministarstva kulture, koje je uložilo značajna sredstava u muzej, imaju želju da tog dana bude otvorena i zgrada renovirane Narodne biblioteke „Jovan Popović“. To će se najverovatnije dogoditi 22. novembra na Dan Narodne biblioteke. Mi ćemo svakako biti spremni za taj dan.

 Da li je tačno da o „Terri“ i budućem Muzeju visoko mišljenje imaju i inostrane diplomate koje su nedavno posetile Kikindu?

  • Na marginama nedavno održanih „Dana ludaja“ uspeli smo da „Terru“ približimo američkom ambasadoru Kajlu Skotu i njegovim kolegama. Atelje i budući Muzej su posetili  Arne Sanes Bjornstad, ambasador Kraljevine Norveške, ali i Branislav Mićunović, ambasador Crne Gore. Sa njima su bili crnogoriski konzul i visoki predstavnik ambasade Izraela. Najkraće rečeno, naši gosti su bili zatečeni onim što smo im pokazali. Interesantno je da su svi čvrsto obećali da će prisustvovati svečanom otvaranju Muzeja “Terra”.

Muzej „Terra” je pred otvaranjem. Šta je naredni korak, pričalo se i o osnivanju koledža?

  • Moj stav je da je tajming povlačenja poteza od velike važnosti. Tvrdio sam i ispostavilo se da sam u pravu da se mora prvo dogoditi Muzej „Terra”. Muzej je zaista dijamnatski vrh brenda „Terra”. Tek sa tim sjajem muzeja, mislim da će se steći uslovi da popunjavamo tu piramidu. Ove jeseni startuju specijalističke studije, u saradnji sa novosadskom Akademijom umetnosti. Naša ambicija je da postanemo svetski centar po pitanju specijalističkih studija na temu terakote velikih formata. Nijedan fakultet nema ni približno ovako ozbilju akumulaciju na ovu temu i tvrdim da nam niko ne može biti ovako ozbiljan konkurent. Zašto onda na planu visokog obrazovanja, ne bismo počeli da vučemo poteze,a onda i tu zauzeli visoku poziciju. Sledeći korak je i da objekat koji se nalazi na 15 metara od Muzeja pretvorimo u Klub „Terra”, gde bi bio dokumentacioni centar za skulpturu. Mi već imamo fantastičnu zbirku monografija, kataloga i ostale dokumentacije koja prati svetsku skulpturu. Smatramo da Klub „Terra” treba da bude stecište svih onih koji žele da nauče o svetskoj i našoj skulpturi. Mislim da će teško ko moći da radi doktorat, ili da napiše master rad koji ima veze sa skulpturom, a da ne poželi da poseti naš fundus.

 Koliko je takozvana visoka umetnost zastupljena među građanstvom u Srbiji?

  • Nažalost, to je vezano za opšti standard ljudi. Standard u Srbiji je drastično pao i to su poznate stvari. Narod u Srbiji to ne doživljava prvi put. Odavno je uočeno da kada je borba za održavanje života, ljudi malo pažnje posvećuju umetnosti, a naročito takozvanoj visokoj umetnosti. Nažalost, sve se svodi na masovnu kulturu, ali čovečanstvo je uvek vodila vrhunska umetnost. U svim civilizacijama, uvek je kultura bila ta krajnja nadgradnja jer je ona vukla napred. Visoka kultura se ne dodvorava najnižm ukusima. Njen zadatak je da se bori i da pomera nivoe ukusa građanstva. „Terra” je sigurno jedan od tih svetionika koji ne spušta nivo kulturnog zbivanja i to neće činiti ni u budućnosti.