KIKINDA- Kada je Smiljka Bulatović iz Kikinde, sticajem okolnosti, gorak novinarski hleb sa sedam kora zamenila manje stresnim i daleko kreativnijim poslom, nije joj trebalo dugo da postane uspešna i priznata preduzetnica. Relaksaciju nakon napornog dana u redakciji, Smiljka je pronalazila u ručnom vezu i trukovanju. Nekada je trukerski zanat bio rasprostranjen u Srbiji, a naročito u Vojvodini. Sada se trukovanjem, na tradicionalan način, bavi samo nekoliko žena. Smiljka je najpoznatija i najpriznatija, a ovo je njena priča:

– Želela sam da upišem Fakultet primenjenih umetnosti. Međutim, završila sam Poljoprivredni fakultet. Ni dana nisam radila u struci, ali sam se, nakon skoro četvrt veka u novinarstvu, ipak vratila prvoj ljubavi. Odlazak iz novinarstva pokazao se kao idealna prilika da se u potpunosti posvetim staroj porodičnoj tradiciji- trukovanju i ručnom vezu. Vezom i trukovanjem, ali samo za potrebe domaćinstva, bavile su moja majka i baka- kaže Smiljka.

I tako je vrsna novinarka, sredinom 2015. godine, postala vlasnica Umetničko-zanatske radionice “Vez-trukovanje”. Utemeljenje za ovaj poslovni potez pronašla je u najprestižnijih nagradama, koje je za ručne radove redovno osvajala na Etno sajmovima u Beogradu. Podršku države u vidu sredstava za samozapošljavanje oberučke je prihvatila, dok joj je  Ministarstvo privrede uručilo sertifikat za trukovanje:

– Po preporuci etnologa kikindskog Narodnog muzeja, Slavice Gajić, podnela sam Ministarstvu privrede zahtev da i trukovanje bude uvršteno u Pravilnik o određivanju poslova koji se smatraju starim i umetničkim zanatima. Postala sam prvi, i zasad jedini sertifikovani majstor ovog zanata u Srbiji.  Posedujem motive za vez koji su stari oko 150 godina. Zahvaljujući saradnji sa poznatom Modnom kućom “Iskon moda”, sve više verujem da ću opstati u ovom poslu. Na njihovu sugestiju sam pokrenula i blog o vezu- skromno priznaje Smiljana. Trukovanje zahteva mnogo vremena, strpljenja i preciznosti, a podrazumeva prenošenje motiva sa crteža, ili već izvezene tkanine, na papirni šablon, a potom sa šablona na platno koje će se tek vesti. Naziv potiče od nemačke reči drucken- štampati:

– Trukovanje zahteva i crtačko umeće, a sve se radi ručno. Proizvode prodajem preko društvenih mreža, a najčešće mušterije su naši ljudi koji rade u inostranstvu. Nostalgični su, pa ih na rodni kraj podsete kuvarice i izvezeni peškiri. Moje rukotvorine su i idealan poklon, a doprle su širom Evrope, Amerike i Autralije. Ponosna sam što moji vezeni i trukovani proizvodi mogu da se pronađu i u prodavnici beogradskog Etnografskog muzeja. To doživljavam kao veliko priznanje za moj rad. Sarađujem i sa Muzejom Grada Novog Sada- nabraja naša kreativna sugrađanka.

Smiljka je posvećena popularisanju trukovanja.  Ponosno ističe da je u Etnografskom muzeju u Beogradu, tačnije u Manakovoj kući, obučavala oko 200 dece. Pažljivo su upijali svaku njenu reč. Interesovalo nas je šta su najveći izazovi za zanatliju njenog renomea:

– Naplata i plasman proizvoda, ali i obaveze koje imam prema državi, samo su neki od mojih preduzetničkih problema. Uvek sam u drugim sredinama imala veću podršku nego što je to slučaj u ovom gradu. Za jedan bogato vezen vojvođanski peškir meni je potrebno i do 200  sati rada. Realna cena iznosila bi 150 dinara puta 200 sati, ali toliki novac ne mogu da dobijem. Domaća tekstilna industrija je propala, pa se kvalitetne tkanine za vez veoma teško pronalaze-kategorična je Smiljka. Naša država podržava stare zanate i daje subvencije za samozapoljavanje, a i Pokrajina je na istom kursu. Smiljka smatra da je neophodno da celo društvo stane iza osoba koje se bave starim zanatima:

– Po meni je lepše da dragoj osobi poklonite nešto što se zasniva na tradicionalnim vrednostima. Na taj način pomažete da se stari zanati ne ugase. Oni nemaju samo ekonomski značaj, za nas koji se time bavimo. Imaju i veliki kulturni značaj. Mi čuvamo kulturno nasleđe našeg naroda i prenosimo ih mlađim generacijama. U Engleskoj postoji škola starog veza. U Mađarskoj stare zanatlije dobijaju subvencije i besplatne lokale, a nisu u obavezi da državi plaćaju poreze i doprinose- predočava sagovornica portala Gradski.online.