KIKINDA- Uživali su Kikinđani i gosti našeg grada u nikad bogatijem i sadržajnijem programu “Noći muzeja”. U najkraćem, na čak tri lokacije, prisustvovali smo trijumfu kulture. I dok poseta Narodnom muzeju i postavci NIS-ovog muzeja nije podrazumevala da znatiželjnici napuste uže gradsko jezgro, odlazak do jedinstvenog muzeja terakote na svetu iziskivao je malo dužu šetnju ili vožnju. U adaptiranom manježu bivše kasarne “Servo Mihalj” imalo je šta da se vidi i čuje.

Posetici Muzeja “Terra” mogli su da uživaju u stalnoj postavci koju čine oko 270 skulptura. Igor Grandić, organizator programa Centra za likovnu i primenjenu umetnost “Terra”, kaže da su Kikinđanima omogućili da se oprobaju u vajanju i topanju. Organizovali su malu vajarsku školu. Metodom utiskivanja, posetioci su glinu stavljali u unapred pripremljen kalup:

– Postavili smo i “zid utisaka”, veliku ravnu ploču od sveže gline, u koju je svaki  gost muzeja mogao da nešto napiše, ili utisne komad gline. Priredili smo i neobično takmičenje u topanju.

To je tradicionalna banatska dečija igra, a sastoji se od pravljenja malih konkavnih formi gline, koje se potom udubljenjem, okrenutim na dole, snažno bacaju na pod. Pobednik je takmičar čiji “top” najglasnije pukne.  Posetioci su se uverili da glina može da “svira”. U nekim kulturama postoje instrumenti od terakote, a mi smo priredili perkusionistički užitak za naše goste- rekao je Grandić i nastavio:

– Zadovoljni smo posetom sugrađana, ali i gostiju iz drugih mesta. Skoro da nismo morali ništa posebno da pripremamo, jer je muzej sam po sebi nov. Mnogi Kikinđani ga još nisu posetili. Dosta ljudi je došlo, naročito porodice sa decom. To nam je posebno drago- utisci su Grandića.

“Noć muzeja”, u Narodnom muzeju, bila je u znaku  građana i građevina Kikinde, a oganizatori su je nazvali “Lica ulica”. Sastojala se iz nekoliko segmenata. Izložba „Pozdrav iz Kikinde” propratila je stare razglednice i istoriju urbanističkog razvoja grada, od njegovog osnivanja do danas.

Izložba „Sedam kuća sto ljudi” ispričala je priču o sedam građevina pored kojih Kikinđani svakodnevno prolaze, a malo o njima  znaju. Ovo je bila idealna prilika da nešto više saznate o Drakslerovoj palati ( Vojvođanska banka), Štajnerovoj kući (nekadašnje Borovo ), Kastori (kući do Kurije) velepnoj građevini Penc (bivšoj Nami), Varađanivonoj i Pačuovoj kući na trgu, ali i o vili Rizenfelder, u ulici Kralja Petra Prvog.

Izložba “Kikinda koje više nema” obuhvatila je objekte koji su srušeni, dok je u fokusi “Socijalističke izgradnje ” bila izgradnju grada posle Drugog svetskog rata. Posebnu celinu činila je izložba “Vrata u Kikindi- umetnost koja ne stari”:

-Veoma smo zadovoljni realizacijom i posećenošću. Biramo teme za koje mislimo da interesuju Kikinđane. To su teme koje i nama omogućavaju da istražujemo istoriju Kikinde. Mi do činimo do same „Noći muzeja“, a onda sugrađani nastavljaju dalje. Imali smo i prezentaciju grada Akrona iz Ohaja, o njihovom arhitektonskom nasleđu, i o tome kako oni koriste arhitektonsko nasleđe- rekla je Lidija Milašinović, direktorica Narodnog muzeja.

U muzičkom delu programa nastupili su Milan Prunić i Jasna Grbić , pijanisti Ljiljana Sivčev i Vladimir Kovačević, violinista Srđan Stojanović, kao i Ženska pevačka grupa „Melizmi”. U dvorištu Kurije, posetioci su slušali pijanistu Antala Flesa. Pre dve godine otvoren Muzej NIS-a, Kikinđanima je predstavio predmete, opremu, dokumenta i makete naftnih polja koji svedoče o istoriji istraživanja nafte i gasa, dugoj više od šest decenija, ali i o celokupnom razvoju ove kompanije.

(foto, Gradski i Čedomir Vujanić)