KIKINDA- Već sa prvim sumrakom na vrata mnogih Kikinđana i meštana okolnih sela zakucaće korinđaši. Šaljivim pesmicama, domaćinima će čestitati Badnje veče i predstojeći Božić, uz želju da ih zdravlje dobro služi i da im godina bude rodna.

Korinđanju prethodi pitanje dece: “Da li je  slobodno korinđanje?”. Nakon potvrdnog odgovora sledi: “Ja pretrča preko šora, daj gazda, dva-tri ora, čašu vina ili čašu rakije, Božić je kod kapije”. Domaćini ih potom daruju orasima, šljivama, jabukama i bombonama.

Ekipa portala GRADSKI upoznala je najslađe korinđaše koji će, možda, baš  večeras svratiti i kod vas. Jana, Elena i Tadej obožavaju da korinđaju, a sa roditeljima odlaze kod prijatelja, rodbine, kumova, i bake i deke. Čuvene kikindske trojke složne su u svemu. Međutim, kad je reč o korinđanju, ovi veseli mališani to čine samostalno:

– Prvi put su korinđali prošle godine. Znaju da će ih nakon vesele pesmice domaćin darivati slatkišima i voćem. Tadej je ovoga puta zainteresovan za novac, jer je rešio da kupi igračku. Jana i Elena su skromnije. Njih će usrećiti puna kesa oraha, slatkiša i jabuka. Na Badnje veče i mi smo nekad korinđali- kažu njihovi roditelji Sandra i Marijan Mihaljev.

Interesantno je da svaki poklon ima svoju simboliku. Orah predstavlja pretke, dok je jabuka simbol zdravlja. U multinacionalnim sredinama, kakva je Kikinda, deca koriđaju dva puta, uoči katoličkog i pravoslavnog Božića. Korinđanje je duhovno važan običaj. Slavica Gajić, etnolog kikindskog Narodnog muzeja, priča da korinđanje počinje u sumrak, kada se obave svi kućni poslovi, a porodica je na okupu:

– Obredna dečja povorka je vezana samo za ovaj deo Banata. Grupe mališana posećuju komšijske kuće i kazuju lepe pesmice o velikom prazniku. Deca tako nagoveštavaju i dolazak proleća, ili govore o rađanju, napretku i zdravlju. Korinđanje je stavljeno i na nacionalnu nematerijanu listu kulturnog nasleđa Etnografskog muzeja u Beogradu, jer je od veoma važnog značaja za očuvanje tradicije Banata- kaže ona.