KIKINDA- Ivana i Jovana Jovanović iz Beograda, u velikoj meri, zaslužne su za nestvaran rukometni niz od devetnaest uzastopnih pobeda i plasman ŽORK “Kikinda” u Super B ligu, tri kola pre kraja prvenstva. Nakon tri godine, sestre su ponovo u istom, i to kakvom klubu. Klubu koji bukvalno ne zna za poraz. Ivana igra na poziciji beka. Na raspolaganje treneru Draganu Mrakiću stavila još na početku sezone. Na njen nagovor, u polusezoni je stigla i Jovana. Brzonogo levo krilo unelo je svežinu u igri tima, ali i stavilo trenera na “slatke muke”:

– Njemu se i dalje se, ponekad, desi da nas pobrka, pa sestru oslovi mojim imenom. Izgleda  da ni brojevi na našim dresovima ne pomažu. Na takve situacije smo navikle, jer i raniji treneri nisu mogli da nas razlikuju. Posledji put smo Jovana i ja zajedno igrale u “Radničkom”.

Rukometom se bavimo trinaest godina, a potpuno slučajno smo izabrale ovaj sport. Htele smo da postanemo fudbalerke. Uvek smo sa dečacima pikale fudbal. Roditeljima je bilo daleko da nas vode na treninge. Nekako u to vreme, u našoj školi počele smo da se bavimo rukometom- kaže Ivana za portal GRADSKI i dodaje da sportsku sredinu neće menjati ni u idućoj rukometnoj sezoni:

– Ovde nam je lepo, igramo zajedno, dobro nam ide i stvarno nema razloga da ništa menjamo. Sestra i ja putujemo iz Beograda u Kikindu, pa još nismo imale prilike da bolje upoznamo ovaj grad. Imamo u planu da nakon poslednje tri utakmice ispravimo i tu malu nepravdu. Očekujem i od saigračica da dođu u Beograd i da budu Jovanine i moje gošće.

Što se tiče završetka utakmice protiv ŽRK “Temerin”, mogu da kažem da je iznenađenje uprave kluba bilo potpuno. Sestra i ja nismo znale šta se sprema. Burno smo proslavile titulu. Ne verujem da je neka ženska rukometna ekipa napravila ovakav pobednički niz. Sigurna sam da ćemo i u višem rangu takmičenja biti težak protivnik mnogim ekipama- poručuje Ivana. Da je dolaskom u Kikindu napravila dobar potez, i da je njena sestra bila u pravu kad joj je sugerisala da obuče “plavi” dres, potvrđuje Jovana:

– Dugo vremena nisam osetila tako dobru atmosferu u klubu. Sve se nekako poklopilo. Igram sa sestrom, imamo super saigračice, a da sve bude kao u najlepšoj sportskoj bajci, usledio je i ovaj pobednički niz. Ni u jednom prethodnom klubu nisam doživela devetnaest uzastopnih pobeda. Naš uspeh je za rukometno anale. Ponosna sam što sam deo ove ekipe. Roditelji i starija sestra, inače lekar, srećni su zbog naših igara u ovom klubu- priznaje levo krilo ŽORK “Kikinda”. Potvrđuje sestrinu priču da ih trener Mrakić i dalje meša:

– Nije se to dešavalo samo Mrakiću nego i prethodnim trenerima, pa i sudijama. Konkretno, ovde u Kikindi, trener je greškom sestru stavio da igra na moju poziciju. Ona je na levom krilu provela desetak minuta. Ja sam igrala Super B ligu i ne vidim nekog protivnika koji bi mogao da nas ugrozi.

Spremne smo da nastavimo u istom pobedničkom  ritmu. Inače, sestra i ja treniramo u ŽRK “Voždovac”. Trener tog superligaša je Radan Rovčanin. I on je nekada igrao u Kikindi, a saigrač mu je bio naš sadašnji trener. Inače, Rovčanin je selektor juniorske ženske rukometne reprezentacije Srbije, a Mrakić njegov pomoćnik- ukazuje Jovana.