KIKINDA- Glumica Gordana Rauški suvereno vlada scenom Narodnog pozoršta duže od dve decenije. Pamtimo je po odličnim bravurama u scenskim prikazima klasika poput „Pokondorene tikve” i „Ženidbe”, ali i u modernim komadima. Mališani mogu da je gledaju na sceni Pozorišta „Lane” ali i Narodnog pozorišta. Osim glumom, oprobala se i u režiji, a manje je poznato da se bavi i pisanjem. Naime, Gordana Rauški autorka je zbirke pesama „Let u gnezdu”. Tokom godina, glumila je u brojnim predstavama, vodila dečji hor, a sa ovdašnjim dečjim teatrom približila umetnost mališanima koji u svom mestu nemaju uslova da posete pozorište.

Glumica Gordana Rauški

Da li ste kao dete sanjali o „daskama koje život znače”, ili je taj poziv došao spontano?

  • Odmalena su me privlačili javni nastupi. Svirala sam klavir na koncertima Muzičke škole „Slobodan Malbaški”, recitovala na mnogim školskim i gradskim manifestacijama, pevala u dva hora, a onda videla poziv za audiciju Teatra mladih „Kaktus”. Tada je počela moja zaljubljenost u pozorišni način života, rada i razmišljanja. Kada sam 1988. pristupila ansamblu Narodnog pozorišta, to je postala ljubav koja traje do danas.

Da li možete da izdvojite ulogu koja Vam je ostala u posebnom pamćenju i zbog čega? Da li više volite da zaigrate u komediji ili drami?

  • Predstava „Sve je to Elvis zakuvao” je za mene posebna iz više razloga. Igrala sam u njoj nekoliko likova, ali uloga Lajle, mahnite Elvisove obožavateljke, je ona koju bih želela da izdvojim. U monologu koji je trajao 26 minuta, imala sam direktan verbalni, ali i fizički kontakt sa ljudima iz publike. Svako izvođenje bilo je na neki način premijera, jer je reakcija ljudi iz publike uvek bila različita, ponekad i iznenađujuća. Monolog je imao oscilacije komičnog i tragičnog i takav zadatak mi je bio izrazito inspirativan. To je odgovor na pitanje. Volim da igram u predstavama koje imaju kvalitetnu priču, bila ona smešna ili tužna. Predstava je skinuta sa repertoara zbog tragične smrti našeg kolege. To je dodatni razlog zašto su mi sećanja na tu predstavu tako važna i neprepričljivo jaka.

Postoji li komad u kom imate želju da zaigrate, a niste imali prilike?

  • Volela bih da igram dokle god to budem psihički i fizički mogla, i volela bih da se moja pozorišna kuća širi i raste, da svaka sezona obiluje premijerama, da budem deo tima koji održava i razgoreva taj plamen. Svaka naredna predstava je prilika za ostvarenje nekog sna, čak iako taj san nije intimno moj. Pozorište je veće od svih nas.

 Budući da ste glumica Narodnog pozorišta i Pozorišta „Lane”, da li je teže igrati za decu ili odrasle?

  • Naprosto volim da igram za decu, pa mi ništa nije teško. Deca jesu zahtevna publika, tu nema usiljenog ponašanja i podrazumevanja kao što to nekada biva sa odraslima. Kad im je dosadno – deca pričaju, kad im je lepo – uživaju i učestvuju. Ako si celim svojim bićem na sceni, deca će tu energiju stopostotno vratiti. Sva su pozorišta lepa, samo su neka malo lepša.

Koliko je danas deci u Srbiji i Kikindi dostupna kultura i koliko odrasli usmeravaju decu na negovanje umetnosti?

  • Putovala sam mnogo širom Srbije i uočila da kultura nije na isti način zastupljena, niti jednako dostupna. Deca iz nekih mesta su prvi put bila u prilici da vide dečiju predstavu, tek kad ih je „Lane” posetilo. Deca nisu kriva, krivi su odrasli. Mali Kikinđani imaju sreće jer mogu da odrastaju uz Dečije pozorište, a kasnije da postanu posvećena publika pozorišta za odrasle. Pohvalila bih kikindske prosvetne radnike koji daju aktivan doprinos kulturnom opismenjavanju naših najmlađih, kao i druge ustanove kulture. U mnogim mestima, ne računajući velike centre, takve saradnje nema ili je svedena na minimum. Mislim da borba protiv šunda i kiča mora biti jača i organizovanija. Sve ovo što radim je moj mali doprinos.

 Bavite se i pisanjem, da li možemo da očekujemo novu knjugu?

  • Imam skoro završenu zbirku pesama za odrasle i još jednu za decu. Da bi se čovek nečim kvalitetno bavio, mora se tome ozbiljno posvetiti, tako da ću se pozabaviti objavljivanjem tih knjiga kada budem imala nešto više vremena za to.

 U kojim predstavama publika može da Vas vidi?

  • Predlažem publici da redovno dolazi u Narodno pozorište utorkom i subotom, a u „Lane“ nedeljom, pa ćemo se sigurno sresti. Nadam se da će nam predstojeća sezona doneti mnogo razloga za zadovoljstvo, i nama na sceni, a i svima onima koji će nam biti draga publika.