NAKOVO- Zora Rodić je, pre nekoliko godina, zamenila novosadsku vrevu za nakovački mir i spokoj. Ova vredna žena je potvrdila da ne beže baš svi, glavom bez obzira, iz sela u gradove. Postupila je suprotno. U pogranično selo, sa sve više oronulih i zakatačenih kuća, Zora i njen suprug obreli su se sa jasnom vizijom da im plodna banatska zemlja vrati uložena sredstva i trud.

Podigli su malinjak i, za kratko vreme, postali najveći proizvođač malina u Kikindi. Berićet nije došao preko noći. Zora je najpre podigla malinjak u bašti na 1.500 kvadratnih metara. Posao joj se osladio, pa je zasade proširila:

– Ja još nisam ostvarila zakonsko pravo na penziju, a ne mogu da sediš skrštenih ruku. Vagajući šta bih mogla da radim, opredelila sam se za uzgoj malina. Pokazalo se da sam povukla pravi poslovni potez- priča Zora i nastavlja:

– Kad su maline zasađene u novembru 2015. sazrele narednog leta, nisam mogla da poverujem sopstvenim očima u izdašan rod. Trud se višestruko isplatio. Sada maline uzgajam na 2,5 jutra. Na parcelama ima i crnog peska, a to pogoduje proizvodnji malina. Na mom registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu raspolažem s oko 12.000 zasada, a ciklus proizvodnje nezamisliv je bez sistema za zalivanje- napominje Zora. Protekle sušne godine, izdašno je zalivala maline. I pored nepovoljnih vremenskih prilika, rodom je pokrila troškove:

– Malina je laka za uzgoj, a posla ima od proleća do kasne jeseni. Za berbu je spremna već tokom jula- predočava Zora. Ona sočne maline plasira u kikindskim i novosadskim prodavnicama. Lanjska cena za kilogram se kretala od 100 do 120 dinara, a naša sagovornica ima ambiciozne poslovne planove:

-Hoću ove sezone da na pokrajinskim i republičkih konkursima obezbedim sredstva za kupovinu berača. Biće brže i kvalitetnije, jer se maline beru od jula do kraja novembra. Dosadašnja praksa je pokazala da nije nimalo jednostavno da se nađe između 15 i 20 berača, raspoloženih da mi konstatno budu na raspolaganju- iskrena je Zora.